„Više se usudi.“ „Vjeruj u sebe.“ „Znaš ti to. Samo budi samouvjeren.“
Te su rečenice često dobronamjerne. Trener vidi tvoje sposobnosti. Roditelj pamti koliko si opušteno nekada igrao. Suigrač želi da podigneš glavu.
Slušaš ih i misliš: znam što želite od mene. Ne znam kako doći do tog osjećaja.
Ponekad uz zahtjeve utakmice dobiješ još jedan: moraš pokazati samopouzdanje. Ako ga ne osjećaš, čini ti se da si podbacio već prije prvog dodira.
Što zapravo znači „budi samouvjeren“?
Pitaš li tri igrača kako izgleda samouvjerena igra, možeš dobiti tri različita odgovora.
Za jednoga to znači usuditi se driblati. Za drugoga mirno odigrati jednostavno dodavanje. Za trećega ponovno tražiti loptu nakon pogreške.
Zato je korisno opću uputu prevesti u konkretno ponašanje.
Ako trener želi više samopouzdanja, pitaj ga: „Što želiš da u igri napravim drukčije? Da se više nudim? Brže odlučujem? Pokušam rješenje koje vježbamo?“
Takav razgovor ne jamči samopouzdanje, ali može razjasniti očekivanja. Na postupku možeš početi raditi. Sa zahtjevom za osjećajem mnogo je teže.
Ne moraš čekati da sumnja nestane
Zamisli da nakon dviju izgubljenih lopti opet imaš mogućnost primiti dodavanje. Dio tebe najradije bi se sakrio iza protivnika. Još misliš na prethodne pogreške.
Ipak možeš provjeriti prostor, pomaknuti se i suigraču ponuditi rješenje.
Možda ne osjećaš posebno samopouzdanje, nego nelagodu. Ali napravio si nešto što tvojoj igri omogućuje nastavak.
Osjećaj povjerenja u sebe i spremnost na djelovanje nisu uvijek isto.
To ne znači na silu riskirati ili zanemariti trenerove upute. Znači da možeš izabrati smislen potez i kada nisi potpuno siguran u sebe.
Na čemu možeš graditi povjerenje?
Ne moraš si prije svake utakmice govoriti da si najbolji. Možda ti takva tvrdnja uopće ne zvuči uvjerljivo.
Konkretnije je znati na što se možeš osloniti.
Kako si trenirao? Koje zadatke razumiješ? Koja si rješenja već uspješno izveo? Što možeš napraviti kada prva ideja ne uspije?
Umjesto „danas moram biti odličan“, možeš reći: „Znam svoj zadatak u otvaranju igre. To sam vježbao. Kada primim loptu, prvo ću provjeriti mogućnosti.“
To je manje veličanstvena misao, ali bliža nečemu što možeš upotrijebiti.
Povjerenje u sebe ne traži poricanje ograničenja. Možeš znati da nešto još razvijaš i istodobno prepoznati što već znaš.
Ne miješaj samopouzdanje s obveznim rizikom
Samouvjeren igrač nije nužno onaj koji najviše dribla, najglasnije govori ili uvijek želi odlučiti utakmicu.
Ponekad je hrabra odluka jednostavno dodavanje. Ponekad preuzimanje odgovornosti za udarac. Ponekad priznanje da nisi razumio uputu i pitanje treneru.
Važno je odgovara li odluka situaciji.
Ako driblaš samo da bi dokazao da te nije strah, možeš biti jednako udaljen od igre kao kada izbjegavaš svaku odgovornost.
Zato pitanje nije samo: „Jesam li se dovoljno usudio?“ Pitaj se i: „Jesam li vidio što je igri trebalo i na to odgovorio?“
Slabija utakmica ne briše sve što znaš
Kada ne ide, jedan nastup može nadglasati tjedne rada. Sve uspješno počneš pripisivati sreći, a svaku pogrešku uzimati kao dokaz svojih ograničenja.
U pregledu pokušaj ostati konkretan.
Možda si danas loše primao loptu. Možda si nekoliko puta zakasnio s povratkom. To su stvari za analizu i trening. Iz njih ne slijedi da više nemaš sposobnosti koje si pokazao prije.
Vrijedi i obrnuto. Dobra utakmica ne znači da si dovršen igrač koji više ne mora raditi.
Tvoj razvoj treba precizniji pogled od stalnog prelaženja između „odličan sam“ i „ništa ne znam“.
Što umjesto toga mogu reći trener ili roditelj?
Podrška može biti korisnija kada igraču pokaže nešto konkretno.
Umjesto „samo vjeruj u sebe“, trener može reći: „Kod primanja imaš više vremena nego što si ga sada uzimaš. Provjeri prostor prije dolaska lopte.“
Umjesto prognoze „danas ćeš sigurno biti odličan“, roditelj može reći: „Znam koliko ti utakmica znači. Poslije ću te rado poslušati.“
Suigrač nakon pogreške može jednostavno ostati dostupan za sljedeće dodavanje.
Nitko od njih ne može odigrati utakmicu umjesto igrača. Mogu mu pomoći da ne ostane sam s nejasnim zahtjevom da se osjeća drukčije.
Samopouzdanje ne moraš najprije dokazati. Počni sljedećim smislenim postupkom, čak i ako te prati malo sumnje.
Razgovarajmo ↗